Doplgenger je umetniÄki duo Äiji rad poÄiva na obradi i vizuelnoj āanaliziā medijskih fragmenata kao ideoloÅ”kih simptoma. U svom radu Doplgenger se nadovezuju na tradiciju kritiÄkog i politiÄki angažovanog filma, odnosno praksu materijalistiÄkog preispitivanja masmedijskih fenomena. Osnova njihovog metoda jeste āoneobiÄavanjeā medijske slike kroz postupak fragmentacije i usporene projekcije; putem ovakvog metoda Doplgenger dolaze do rada sa ratnim i postratnim traumama na prostorima nekadaÅ”nje Jugoslavije, odnosno do ideoloÅ”kih, politiÄkih i moralnih identifikacija njenog raspada. Autori postavljaju pitanja o mehanizmima putem kojih su mediji i druÅ”tvene institucije jugoslovenskog i postjugoslovenskih druÅ”tava uticale na raspad nekadaÅ”nje države. ZahvaljujuÄi postupku āoneobiÄavanjaā naÄenih, odnosno (metodom vizuelnog redimejda) preuzetih medijskih fragmenata, video radovi grupe Doplgenger funkcioniÅ”u kao umetniÄka praksa politiÄkog i etiÄkog (samo)spoznavanja. Do spoznajnog efekta svoje umetnosti Doplgenger dolaze u domenu ideoloÅ”kog, istorijskog i liÄnog tretmana medijske slike.
ReÄi da rade sa ideoloÅ”kim identifikacijama medijskih slika znaÄi da se Doplgenger nadovezuju na kritiÄke i materijalistiÄke postavke koje su razraÄene u marksistiÄkoj i poststrukturalistiÄkoj analizi filma a Äije su temelje udarili joÅ” Å”ezdesetih godina autori oko Äasopisa Cahiers du CinĆ©ma: pojam ideologije je ovde koriÅ”Äen ne toliko u klasiÄnom Marksovom smislu (ideologija kao oblik ālažne svestiā) veÄ pre na naÄin na koji ovaj pojam tumaÄi Altiserā kao sistem reprezentacija u koje subjekt biva interpeliran. U tom smislu, film kao sistem prikazivanja koji naturalizuje stvarnost jeste proizvod ne neutralnih i āprirodnoā uslovljenih procesa gledanja, odnosno kopiranja stvarnosti veÄ procesa druÅ”tvene preraspodele moÄi. Ideologija time od individua proizvodi subjekte ā ideoloÅ”ki aparati poput filma ili u sluÄaju Doplgengera ā televizije rade na tome da utemelje i obezbede ānaturalizovaniā sistem slika koji vodi neprepoznavanju svoje pozicije unutar druÅ”tvene strukture od strane subjekata. Doplgenger postupkom āoneobiÄavanjaā medijskih slika ukazuju na ideoloÅ”ku uslovljenost naÅ”ih subjektivnih pozicija unutar medijski generisane druÅ”tvene strukture, odnosno ā medijski format televizijske slike tretiraju kao oblik ideoloÅ”kog aparata (videti fragment posveÄene Gazimestanu, na primer). Drugim reÄima, radovi Doplgengera nam omoguÄavaju da āvidimoā (nous donner Ć voir, kako piÅ”e Altiser), āopazimoā, āosetimoā rad medijske ideologije.
ReÄi da Doplgenger rade sa istorijskim identifikacijama znaÄi da retrospektivno preispituju istorijske razloge raspada Jugoslavije i ulogu medijskih slika u ovom raspadu. Svoj postupak Doplgenger suprotstavljaju uobiÄajenom tumaÄenju ovog raspada kao oblika svojevrsne totalitarne āregresijeā, odnosno iracionalnog povratka āu prirodno stanjeā borbe svih protiv svih. Raspad Jugoslavije nije bio nikakav pad u āprirodno stanjeā veÄ borba za prvobitnu akumulaciju kapitala kao osnove uspostavljanja kapitalistiÄkih oblika proizvodnje: ratovi devedesetih se time ukazuju kao baziÄno klasni ratovi koji najzad rezultiraju stvaranjem nove, tranzicione buržoazije (videti fragment sastavljen od sekvenci iz serije Bolji život, na primer). Rat nije fenomen odvojen od ālogikeā kapitalistiÄke preraspodele druÅ”tvenog bogatstva, upravo suprotno ā rat i nacionalizam su otvorili prostor buduÄem uspostavljanju neoliberalizma. Iz materijalistiÄke i istorijsko-retrospektivne analize ideoloÅ”kih aparata kapitalistiÄke države, Doplgenger iznose tezu da je danaÅ”nja, aktuelna neoliberalna tranzicija omoguÄena i zapoÄeta upravo ratovima devedesetih.
Najzad, reÄi da rade sa liÄnim iskustvom znaÄi da Doplgenger kroz rekonstrukciju subjektivnog seÄanja na odreÄenu istorijsku epohu, seÄanja u potpunosti oblikovanog konzumacijom medijskih slika (na primer, fragment o Evroviziji kao deo imaginarijuma o odrastanju u poznom socijalizmu) grade, odnosno konstruiÅ”u neku vrstu liÄnog, skoro intimnog medijskog arhiva. Ovakav arhiv pokreÄe pitanje odnosa privatnih i javnih emocija, afekata koji proaktivno deluju u procesu osmiÅ”ljavanja proÅ”losti kroz autorefleksivnu i kritiÄku perspektivu, podrivajuÄi time zvaniÄni etno-nacionalni narativ o raspadu nekadaÅ”nje države. Doplgengerov arhiv nije zahtev za nekakvom āobjektivnoÅ”Äuā ili politiÄkom, bezinteresnom āneutralnoÅ”Äuā veÄ težnja za znanjem relevantnim unutar aktuelne druÅ”tvene realnosti. Doplgenger time iznose tezu po kojoj mi, kao pojedinci nikada nismo izdvojeni od aktuelnih politika seÄanja i kolektivno akumuliranih medijskih slika: liÄno, subjektivno seÄanje zavisi od modela (samo)reprezentacije zajednice u sadaÅ”njosti i time je baziÄno politiÄki uslovljeno.
Attribution-NonCommercial-NoDerivs
CC BY-NC-ND
For non-commercial purposes, allows others to distribute and copy the article, and to include in a collective work (such as an anthology), as long as they credit the author(s) and provided they do not alter or modify the article.