APSTRAKT: Rad nastoji da kroz uslovnu podelu na “muški” i “ženski” film pokaže kako je dugo vremena polje feminističkog interesa za film bilo u domenu reprezentacije žene i strukture filmskog teksta oko edipovske logike i muškog pogleda.Ovaj put teorijskog promišljanja filma rezultirao je svojevrsnu dekonstrukciju čitave filmske institucije klasičnog narativnog filma.Sa druge strane, teoretičarke i autorke su godinama prenebegavale važnu činjenicu potrebe za ženskim filmom, ne uspevši da stvore polje praktičnog rada i teorijske klime koja bi podvodeći se pod “ženski film” bila autentični izraz, zvuk i pismo žene i ženskog delovanja na/u ovom mediju.Pisanje ženskog filma, kao ženi svojstven izraz, predlog je drugačijem promišljanju filmskog stvaranja ali je i logički proizvod novog društvenog subjekta-žene.
Ključne reči: narativni film, feministička filmska teorija, žensko pismo, narativni kod, vizuelni kod.